Koliko ukupno vremena je proveo prvašić pred ekranima prije kretanja u školu?
Nimalo
Pola godine
Osam mjeseci
Preko godine dana
Prvašić, prije nego sjedne u školske klupe, pogleda 5682 sata digitalnog sadržaja.
To je cca osam mjeseci njezinog života.
Ovaj izračun proizlazi iz rezultata prvog nacionalnog istraživanja o predškolskoj djeci pred malim ekranima koje su proveli Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba i Hrabri telefon (2017).
Naime, istraživanje pokazuje da djeca u dobi od dvije do sedam godina provode dva do četiri sata pred ekranima. Kada se zbroje sati, dođemo do osam mjeseci sjedenja pred ekranima. Mnoge ta brojka, s razlogom, zabrinjava - dodatno kada uzmemo u obzir da u tom izračunu nisu uključeni sati koje je dijete provelo pred ekranom do druge godine života.
Bebe pred ekranima
Vodeći svjetski autoriteti, Svjetska zdravstvena organizacija i Američka udruga pedijatara jasni su u stavu da djeca do druge godine života ne bi smjela biti izlagana ekranima, a nakon te dobi, vrijeme provedeno pred ekranima smije se povećavati do ukupno dva sata dnevno, u predškolskoj dobi. Za djecu do pet godina, bolje je da to ne bude svakodnevna aktivnost u kojoj sudjeluju, već povremena i ne duže od jedan sat.
" Rano djetinjstvo iznimno je važan period u kojemu dijete stječe zdrave životne navike, optimalno raste i razvija se uz puno kretanja van kuće i nužno treba redovitu socijalnu interakciju, s vršnjacima, ali i odraslim osobama, osobito roditeljima. Jednom propušten, ovaj se period ničime ne može nadoknaditi. Ne postoji razvojna dobit od vremena pred ekranima u predškolskoj dobi! Najvažnija djetetova aktivnost u predškolskoj dobi, najvažniji „posao“ je igra, ona je djetetova potreba. Izvor: Djeca u digitalnom okruženju - Vodič za roditelje predškolaraca
Dovoljno je okrenuti se oko sebe i vidjeti da se mnogi roditelji i skrbnici ne drže tih uputa. Bebe vrlo rano sjedaju pred ekrane (točnije je reći - bebe vrlo rano legnu pred ekran), a prva društvena mreža s kojom se bebe susreću je YouTube. Sadržaj kojem su izložene su crtići, razne pjesmice i brojalice - često na engleskom i srpskom jeziku. Prema istraživanjima, tri od četiri djeteta gleda sadržaje na stranom jeziku koji nisu sinkronizirani na hrvatski jezik.
Posljedično, među prvim riječima koje jasličari izgovaraju često se nađu i riječi koje nisu iz hrvatskog jezika. Brojanje i boje su primjeri koje nam najčešće odgojiteljice navode kao primjer "naprednog" korištenja stranog jezika - dijete koje zna nabrojati boje na engleskom, no ne zna na hrvatskom, više nije čudna pojava u jaslicama diljem Hrvatske. Uz to, odgojiteljice nam pričaju i o jasličarima koji tipkaju po slikovnicama i ne znaju okretati stranice.
Možemo zaključiti da su ta djeca izložena naprednoj tablet tehnologiji, no nisu izložena dobroj staroj tehnologiji koja ima potvrđene pozitivne učinke na dječji razvoj - slikovnici.
Posljedice
O posljedicama možemo nadugo i naširoko. Među stručnjacima se priča i istražuje. A priča se i na terenu. U radu s odgojiteljicama iz Zagreba 2021., prvi put sam čula brojku da imamo oko 35% djece s govorno jezičnim teškočama.
Priča se i o djeci koja ne znaju držati bojicu, o panoima na kojima su izloženi crteži koji pokazuju stanje fine motorike djece među vrtićarcima, priča se o pretilosti, nespretnosti itd.
Slične teškoće uočavaju stručnjaci u cijeloj Hrvatskoj (i svijetu).
Krajem 2019., na Stručnom skupu "Utjecaj elektroničkih medija na rani razvoj i zdravlje djece" u Dubrovniku, predstavljeni su rezultati istraživanja o navikama korištenja elektroničkih uređaja kod djece preškolske dobi u Dječjim vrtićima Dubrovnik te je ukazano i na sve slabiju zrelost i spremnost djece za upis u prvi razred osnovne škole.
Odrastanje s digitalnom dadiljom i digitalnom dudom
Slobodno možemo zaključiti da se današnja djeca smiruju, čekaju, zabavljaju, tješe, nagrađuju, jedu, druže i uspavljuju uz ekrane.
Ekrani su za stolom, u krevetu, na toaletu, dok čekaju da se roditelji spreme na posao, dok se voze u vrtić (školu, slobodne aktivnosti, kod rodbine, na more,...), dok čekaju kod pedijatra,... na ekranu su, naravno, i dok su roditelji. Završavaju važan razgovor, provjeravaju poruke ili se samo malo "opuštaju" uz Shortse.
Sva ove navike utječu na zdravlje, koncentraciju i (kasniji) uspjeh u školi. Na kvalitetu života djece i roditelja. Na obiteljsku dinamiku i vrijednosti koje se njeguju.
I sve to prije nego je dijete uopće sjelo u školsku klupu.
Što da se radi?
Djeca pokazuju rezultate koji pričaju svoju priču i ukazuju da problem postoji.
Roditelji traže savjete i upute na društvenim mrežama i sami se snalaze s problemima na polju digitalnog odgoja.
Osobno smatram da ne trebamo odustati i prepustiti se, već da se trebamo "boriti" protiv opsade ekrana i pokušati svojoj djeci dati mirniji i manje ekraničan život. Kako bi mladi rekli - pratite me za više!
Comments